Ovaj, jeste li možda za jednu kavicu?

.... Pa sad, ako ste tako ljubezni...

...kis-di-hand.

Vama ne mogu odbiti. Oprostite...

Ovaj, izvolte sjest, ja ću

odmah skuhati kavu.

Fala lijepo.

Odmah...

Crna kao vrag, vruća kao pakao, čista kao anđeo, slatka kao ljubav.

 Oh, kako smo vezani za šalicu tog tamnog napitka! Po navici već, evo i mene uz šalicu kave, započinjem dan, popravlja mi raspoloženje, umiruje me njezin miris dok u jutarnjoj samoći slažem sve sličice u smislenu cjelinu današnjih obaveza..... znači mi predah u kasna prijepodneva..... radujem se susretu s dragim prijateljima uz šalicu kave.... a najdraža mi je ona koju mi donese suprug u rana poslijepodneva, kada povrh espressa napravi bogatu pjenu od mlijeka, pospe je cimetom i na salvetu uz tanjurić obavezno posloži neki keksić ili čokoladnu pralinu

 ❤

To mi je kao blagdan!

Iako je kava u naše krajeve stigla s Turcima još u 16. stoljeću, mi "zagrepčanci" kavu pijemo, onako javno i s užitkom,  u kavotočijama na Harmici  od sredine 18. stoljeća, a stotinjak godina kasnije započelo je posjećivanje po domovima uz poziv : "Dođete na kavu?".  Taj skupocjeni crni napitak servirao se  prema strogim pravilima, u bidermajerskim salonima iz porculanskih servisa izrađenih u češkim ili bečkim manufakturama.  Ponekad, kada držim staru, malo napuklu,  rukom oslikanu šesterokutnu  šaličicu sa pozlatom iz koje je kavu  pila praprabaka moga supruga, poželim izgovoriti neke čarobne riječi koje će me vratiti unazad na bijelu drvenu verandu za stolić od kovanog željeza prekriven čipkom, gdje bih pod obodom šešira u  društvu finih dama malo ogovarala ovaj današnji svijet  i pravila se važna :)

Oko rituala ispijanja tog crnog napitka razvila se raskošna scenografija, a važno mjesto u njoj zauzima stolić za kavu. Meni je izbor stolića za kavu godinama zadavao muke i kroz moj je dnevni boravak prodefilirala mala vojska stolića za kavu, od onih s nogama manjka do onih s nogama viška, od običnih oblika, do neobičnih oblika, malih dimenzija do velikih, viših i nižih., staklenih, drvenih, plastičnih, aluminijskih.......sve dok jedoga dana, točnije jednog vrućeg predvečerja na M-block marketu u New Delhiju nisam umorna sjela za stolić malene trgovinice antiknim jastucima i prihvatila ponuđenu šalicu čaja u susjednoj prostoriji. Sjedila sam na niskom drvenom stolčiću i posegnula za vatrostalnom čašom vrućeg indijskog čaja sa stolića. Ali čaj je ostao netaknut jer stolić je privukao moju pažnju......a kako je u Indiji sve moguće kupiti uz dobru taktiku cjenkanja....taj divni antikni stolić od blago izrezbarenog punog drveta učvršćen željeznim šipkama i spojnicama i ukrašen mjedenim ornamentima i željezom već devet godina ponosno stoji nasred moje dnevne sobe. I još mi nije dosadio :).

Da nije njega, ovakvi bi stolići za kavu bili u mojem užem izboru. Industrijski dizajn, antika, rogovi, Ikea :)

Kava mora biti vruća poput djevojčina poljupca na prvom susretu,

slatka kao noć u njenom zagrljaju

i tamna kao urok njezine majke koja je sve čula.
Bokić cmokić :)