Čopor vučica iz Kluba sretnih žena

Ja sam odnedavno jedna od dvanaest Soul Sisterica. Tko je čitao moj post Zamrzni si prozor sada si sigurno misli : "Aha, ipak je vještica... i to jedna od dvanaest, nedavno primljena u vještičje kolo!". Eeee, nisam!  Ja sam jedna od dvanaest vučica, i o nama možete čitati u apsolutnom hitu dana na portalu Female.hr, no, ne budi lijena, prenosim ga i ovdje (ta ipak sam ga ja napisala ;)). Kako je ovo Sretno vrijeme moje zaista sretno vrijeme i čine ga moja mala sretna vremena sa djecom, u mojoj obitelji,  u poslu kojeg volim, ali i u plesu koji me oslobađa pa makar bio i oko hladne šipke, vjerujem da će vas zanimati i moja vučja družinica :).

 KLUB SRETNIH ŽENA

Bio je prohladan i maglovit zimski dan. Goluždravo drveće treperilo je okovano ledenim haljinicama, a treperila sam i ja pred prvi susret sa studijem za ples na šipci. Osjećaj treme nemilosrdno su pojačavale i stakleno zaleđene stepenice Kineskog paviljona Zagrebačkog velesajma gdje je sve počelo. U svlačionici Pole Dance Fitnessa vladala je strašna tišina. Moram priznati, nesigurnost i iščekivanje prilično smo vješto prikrivale iza naslaga svoje zimske odjeće. No, s nostalgičnim se osmijehom prisjećam tog važnog datuma prije dvije godine u našim životima jer danas se od svega toga može ponoviti samo ledena kiša. Danas smo nas jedanaest totalno lude Soul Sisters Pole Dance Fitness studija.

Nakon dvije godine redovitog treniranja senzualnog plesa oko šipke i završenog osnovnog programa u trajanju od osam stupnjeva, danas se osjećamo poput čopora vučica koje ogoljuju dušu i tijelo uživajući u plesu. Prihvaćamo se međusobno u svim stanjima, veličinama, veseljima i nedaćama i osjećamo sigurno trenirajući elemente na šipci i plešući svoj senzualni ples jedna uz drugu.

Uz ples i druženje otkrivale smo, i još otkrivamo, neke nove sebe, izlazimo iz svojih uobičajenih dnevnih navika i propinjemo se do sigurnih žena diskretno osjenčane ambijentalnom rasvjetom u našoj plesnoj dvorani. Naučile smo šetati svojim S hodom, zabaciti kosu i senzualno se oviti oko šipke, otplesati zavodljivi ples na fotelji i s foteljom, spremne smo za S pretres ako zatreba i beskompromisno uživamo u svojih pet minuta plesne slave na kraju svakog treninga. Prvi koraci u vrtoglavo visokim potpeticama naših plesnih cipela bili su nesigurni i rukom smo se pridržavale za zid kako bismo održale ravnotežu, a danas bez tih potpetica od sedamnaestak centimetara ne možemo zamisliti ni jedan plesni pokret i ni jedan element na šipci bez njih ne bi bio tako očaravajuć.

                            

Pole Dance Fitness na Zagrebačkom veselajmu, gdje treniramo, vodeći je studio za ples na šipci u Zagrebu, a njegove osnivačice, Margareta i Ana, zamislile su ga kao mjesto inspiracije za sve žene koje kroz elegantne i senzualne pokrete u poticajnoj i nenametljivoj atmosferi osnažuju svoje samopouzdanje i unutarnju ljepotu. Sažeto u tri riječi, zamislile su, ali i ostvarile Klub sretnih žena!

Za nas jedanaest Soul sisterica, od kada plešemo zajedno, tjedan više ne izgleda isto. Čini se da smo, zavrtiviši se prvi puta oko šipke u elementu zvanom krijesnica, uronile u svijet čarolije, a znakovita krijesnica zasvijetlila je u nama i više ništa nije isto, moge su stvari dobile novi smisao, prometni stupovi dobili su sasvim novu ulogu u našim životima, a odlaske s djecom u parkove sada biramo prema onima gdje se i mi možemo zavrtiti, na svoj način ☺.

Naša su druženja i treninzi zarazno zabavni, no trebalo je upornosti i truda uskladiti sve ovozemaljske obaveze kako bi se ta subotnja jutra kada treniramo pretvorila u svijet posebnih žena. Pa iako sada sasvim spontano senzualnije zabacujemo kosu, zavodljivo podižemo ispale ključeve s poda, a u visokim se potpeticama gipko i lako ljuljamo, u stvarnom smo životu i dalje supruge, majke, odvjetnice, profesorice, ekonomistice, studentice, umjetnice... i živimo svoje živote kao i svaka druga žena.

  

Treninzi, uvijek veseli, izazovni, poticajni, elegantni i nesputani, nerijetko započinju kolačima, voćem i prefinim ženskim likerima, a uvijek završe zajedničkom kavom uz nove neispričane priče i planove.

Prvi dio treninga čini sat vremena vježbi na podu koje su koncipirane kao jedna ugodna neprekinuta plesna koreografija, pri čemu nema popravljanja majice ili hlača, izlaska iz dvorane ili razgovora, a izvode se u polumračnoj dvorani. Vježbe su se kroz ove dvije godine metodički nenametljivo mijenjale i pratile naše plesno sazrijevanje.

U drugom dijelu treninga uskačemo u svoje crne, srebrne, lakirane.... ''high heel shoes'' i ovijamo se oko šipke u novim i starim elementima, penjemo se i propinjemo, pretvaramo u anđele, šišmiše i mačke na šipci.

I za kraj, naš ''grande finale'', naš ples u kojem svaka s puno strasti odgovara na impulse glazbe iz vlastitog izbora i pleše svoju plesnu točku na šipci za svoju družbu vučica ☺.

Prvi plesni izlazak na podij bila je tzv ''plesna rutina'', unaprijed zadani plesni koraci i elementi, koju smo uvježbavale i plesale četiri mjeseca, i kroz koju smo postajale sve sigurnije u sebe, da bi se napokon upustile u plesnu improvizaciju u kojoj nezasitno uživamo, zaboravljamo sve probleme, opuštamo dušu i postajemo ono što jesmo ili što želimo biti, beskompromisno i bez srama, jer znamo da nas naše sisterice vole baš takve.

                                             

I još bih beskrajno mnogo rečenica mogla napisati o svojim soul sistericama, o našoj trenerici čije nadahnute mailove četvrtkom iščekujemo od utorka i bez koje ne bi bile ovakve kakve jesmo, o našim tematskim plesnim jutrima kada smo plesale u "arapskoj noći“, oživljavale sjećanja na 80-e, zagrijavale šipke u "metal maniji“, a ukrotile ju poput pravih kaubojki pod šeširima......, mogla bih pisati kako smo spontano preimenovale neke elemente, kako je naša Betty izmislila presladak element kojeg smo nazvale ''Bunny'', kako se od srijede do subote intenzivno dogovaramo preko Fejsa što ćemo odjenuti za ples, kako frca perje, lete rukavice i šeširi nošeni plesnom strašću.....mogla bih vam napisati i kako smo svoje životne partnere uvele u Klub žena sretnih muškaraca, kako se zovemo u svakodnevnom životu, a koja su nam plesna alter imena, no nešto mora ostati i za nas.