Oprostite, jeste li vi, možda, vještica?

Htjela sam prvo napisati nešto šaljivo o vješticama, no kada sam "zagrizla" u temu osjetila sam grč i jad, prisjetila sam se priča koje mi je pričao djed, i osjetila mučninu čitajući metode kojima su u Zagrebu na Tuškancu mučene vještice. Neću vam ih napisati, stvarno su odvratne. I zato ovaj mali post posvećujem onim nesretnim ženama koje su bile spaljene ni za što.

Želimo li saznati tko su vještice, pođimo u lov u Europu 15 . i 16. stoljeća na one koje odjevene u crno potpisuju ugovor s Nečastivim, jašu na metli, spravljaju čarobne napitke i bacaju uroke na preplašeni puk.

Većina se današnjih vjerovanja u vještice temelji na pričama koje je proširila srednjovjekovna inkvizicija, jer je tadašnjim naglim razvojem različitih sekti katolička crkva gubila dominaciju nad duhovnim razvojem puka, a time i financijsku moć. U vrijeme kada su osobe osuđene za herezu i vještičarenje mučene su najgorim metodama te su u pokušajima spasa priznavale djela koja u zbilji zaista nisu mogle počiniti.

Bacanje uroka, izazivanje oluja, otimanje djece, ljubovanje sa samim Sotonom samo su neke od legendi koje puk konzumira već stoljećima.

Vještice u Hrvatskoj 

U Hrvatskoj progoni vještica počinju nešto kasnije te zbog toga nisu trajali toliko dugo kao u Europi, a polovinom 17.st. do početka 18.st  uzimaju maha.

Ozbiljni procesi protiv vještica oblikovani su po „Zakoniku o sudskom kaznenom postupku“ donesenom 1656.g. od hrvatsko-ugarskog kralja Ferdinanda III,  pa se  popis još nazivao i „ferdinadejom“, a njime su uređeni  tipični postupci mučenja vještica. Popis nikad nije dobio zakonsku snagu,ali je nakon prijevoda na latinski važio kao običajno pravo te su ga se imali držati suci i magistrati i na našim sudovima pri donošenju presuda.


1890. Ivan Tkalčić objavio je zbirku spisa sa vještičjih procesa iz kojih  znamo kako su izgledali procesi u nas.

Progon vještica uključivao je  standardne optužnice o magijskom štetočinstvu, sastancima - sabatima, ugovoru s vragom i spolnom suložništvu s njime, odricanju od kršćanske vjere uz sve popratne postupke čaranja i vračanja, i, zanimljivo, nije bilo potrebno priložiti nikakve dokaze tužite li nekoga da je vještica. 

Već je 1362. Dragica iz Zagreba bila optužena da je vračanjem rastavila muža i ženu, dok je 1475. Jela Rogačica na mučenju  izjavila da je ‘kupala i polijevala zlim korijenjem ženu svoga rodjaka, zato da je njezin muž ne tuče i ne psuje nego da je voli’.
U procesu iz 1585. u Varaždinskim Toplicama tužitelj se žali da je obolio od jakog vjetra koji ga je zapuhnuo na povratku iz vinograda  pri čemu su ga dvije poznate žene pokušale namamiti u družbu vještica i udruživanje s vragom .
Zagrebačka primalja i vračara Bara Tunčić 1639. godne je optužena da je služavku mamila "v to vražje spravišće coprničko", da joj je dala nekakve ‘vražje copernske masti’ s kojom se ova trebala namazati da zajedno polete do’mjesta na kojem će im biti ljepše i bolje’.
Prema spisima s hrvatskih procesa iz toga vremena, vještice su se sastajale na planinama Medvednici i Kleku. Do tamo su letjele ili ih je vrag vozio u kočiji, gostile su se, jele i pile, a neke su na mukama priznale da su ondje spolno općile s vragom, jele ljudsko meso, pa i meso vlastitoga muža.
U Zagrebu je tijekom 400 godina na lomačama stratišta nazvanom Središće, na početku Tuškanca, spaljeno više od 140 vještica.

Posljednji progon vještica dogodio se 9.lipnja 1758.godine. Vještica Magda Logomer biva dovedena u Beč i liječena.

Smrtne osude  ukinula  je upravo žena,. Hrvatsko-ugarska carica Marija Terezija u svim svojim zemljama ove strašne progone prekida  1756. godine.