Pozdravila sam se sa Delftom, za sada, gradićem koji me učinio da se osjećam tako dobro u svojoj koži, i da pomalo žalim što se nisam rodila u vrijeme glavnih junaka priče koja slijedi, jer u svojoj se mašti vidim pod suncobranom na klupici pred kućom kraj kanala, dok držim posljednje od svoje šestero djece na rukama, a ostali se igraju i cvrkuću negdje kraj mene...:). No, onda me iz sanjarenja prene bezbroj "odmah i sad" potreba moje troje djece koji upravo divljaju iza mojih leđa , i nekako sam sigurna da je dobro i ovako kako je sada :). O Delftu ću vas još izvjestiti, samo mi dajte još nekoliko dana sanjarenja....Delft mi je jedanod najdražih malih gradića u kojima sam boravila, bila je to ljubav na prvi korak, pogled, miris, okus i dodir..... Kako sam u Delft ponijela dolje citiranu knjigu i uživo pokušavala rekonstruirati neka zbivanja navedena u njoj, odlučila sam na pomalo neobičan način zaokružiti jedan mali putopis. Nadam se da će vam se dopasti!
...."Jutro je bilo još prohladno, a nebo se neprozirno i sivobijelo navuklo nisko nad Delft poput razapete plahte jer se ljetno sunce nije još dovoljno podiglo da ga zagrije.U kanalu uz koji sam hodala zrcalilo se bijelo svjetlo sa zelenim odsjajima. Kako se sunce bude žarilo, kanal će potamnjeti do boje mahovine"....
...."Nekoliko je brodova plovilo kanalom prema tržnici. No nije to bio tržni dan kad se od broda nije vidjela voda. Jedan je brod vozio rječnu ribu na štandove kod mosta Jeronymous. Drugi je jedva virio iz vode natoveren opekama. Lađar, koji je motkom gurao brod, doviknuo mi je pozdrav. Samo sam mu kimnula i spustila glavu tako da mi je rub kape pokrio lice"....
...."Prešla sam preko kanala i zašla u otvoren prostor tržnice po kojoj su se čak i tad vrzmali ljudi, ushodali se amo-tamo svaki nekim poslom - da kupe meso u mesnici ili kruh kod pekara, da odnesu drvo na vaganje u mitnicu.Djeca su obavjala zadatke za roditelje, šegrti za majstore, sluškinje za gospodare. Konji i kola klopotali su kamenim pločicama. S moje desne strane uzdizala se gradska vjećnica s pozlaćenim pročeljem i bijelim mramornim licima što su gledala na ulicu s ukrasa iznad prozora"....
....."S lijeve se ustobličila Nova crkva gdje sam prije šesnaest godina krštena. Njezin visoki uski zvonik podsjećao me na kameni kavez za ptice. Otac nas je jednom poveo na zvonik"....
...."Nikad neću zaboraviti pogled na Delft koji se prostirao ispod nas, a svaka su mi se uska kuća od opeke i strmi crveni krov i zeleni kanal i gradska vrata zauvijek urezali u pamćenje, sitni, a opet, posve jasni".....
...."Došla sam do središta trga. Tu je kamenje poslagano u obliku osmokrake zvijezde unutar kružnice. Svaki je krak pokazivao prema drugom kraju Delfta. Meni je ta zvijezda bila samo srce grada i središte mog života"....
...." Nakon objeda Tanneke i ja smo očistile stol, a potom obrisale podove u kuhinji i ostavama"....
..."Zidovi kuhinje i praonice bili su popločeni bijelim pločicama, a ognjište plavo-bijelilm delftskim pločicama koje su na jednom dijelu bile oslikane pticama, na drugom brodovima, a na trećem vojnicima. Ponovo sam ih proučila, ali nijednu nije oslikao otac".....
...."Prišao je mojem stolcu. Stegla sam zube, ali uspjela sam ne pomaknuti glavu. Pružio je ruku i nježno mi dodirnuo ušnu resicu. Naglo sam udahnula zraka kao da sam dotad držala dah pod vodom. Protrljao je netečenu resicu palcem i kažiprstom, a onda je nategnuo. Drugom je rukom umetnuo žicu naušnice u rupicu i gurnuo. Zapekao me oštar ubod boli i nagnao mi suze na oči....Tad sam sklopila oči i on je maknuo prste. Kad sam ih ponovo otvorila, već je stajao kraj stalka s paletom u ruci. Sjedila sam u svojem stolcu i zurila u njega preko ramena. Uho me žeglo, težina naušnice natezala mi je resicu...".
Tracy Chevalier, Djevojka s bisernom naušnicom
Johannes Vermeer, Pogled na Delft, 1660-1661
...."Nekoliko je brodova plovilo kanalom prema tržnici. No nije to bio tržni dan kad se od broda nije vidjela voda. Jedan je brod vozio rječnu ribu na štandove kod mosta Jeronymous. Drugi je jedva virio iz vode natoveren opekama. Lađar, koji je motkom gurao brod, doviknuo mi je pozdrav. Samo sam mu kimnula i spustila glavu tako da mi je rub kape pokrio lice"....
...."Prešla sam preko kanala i zašla u otvoren prostor tržnice po kojoj su se čak i tad vrzmali ljudi, ushodali se amo-tamo svaki nekim poslom - da kupe meso u mesnici ili kruh kod pekara, da odnesu drvo na vaganje u mitnicu.Djeca su obavjala zadatke za roditelje, šegrti za majstore, sluškinje za gospodare. Konji i kola klopotali su kamenim pločicama. S moje desne strane uzdizala se gradska vjećnica s pozlaćenim pročeljem i bijelim mramornim licima što su gledala na ulicu s ukrasa iznad prozora"....
....."S lijeve se ustobličila Nova crkva gdje sam prije šesnaest godina krštena. Njezin visoki uski zvonik podsjećao me na kameni kavez za ptice. Otac nas je jednom poveo na zvonik"....
...."Došla sam do središta trga. Tu je kamenje poslagano u obliku osmokrake zvijezde unutar kružnice. Svaki je krak pokazivao prema drugom kraju Delfta. Meni je ta zvijezda bila samo srce grada i središte mog života"....
...." Nakon objeda Tanneke i ja smo očistile stol, a potom obrisale podove u kuhinji i ostavama"....
Johannes Vermeer, Mljekarica, ulje na platnu, 1658 - 1660, Delft
...."Prišao je mojem stolcu. Stegla sam zube, ali uspjela sam ne pomaknuti glavu. Pružio je ruku i nježno mi dodirnuo ušnu resicu. Naglo sam udahnula zraka kao da sam dotad držala dah pod vodom. Protrljao je netečenu resicu palcem i kažiprstom, a onda je nategnuo. Drugom je rukom umetnuo žicu naušnice u rupicu i gurnuo. Zapekao me oštar ubod boli i nagnao mi suze na oči....Tad sam sklopila oči i on je maknuo prste. Kad sam ih ponovo otvorila, već je stajao kraj stalka s paletom u ruci. Sjedila sam u svojem stolcu i zurila u njega preko ramena. Uho me žeglo, težina naušnice natezala mi je resicu...".
Tracy Chevalier, Djevojka s bisernom naušnicom
Het Meisje met de Parel,
Djevojka s bisernom naušnicom
❤❤❤
Krasno. Gledam ove lijepe slike i čitam tvoj post i nekako mi se čini da bih i ja taj grad mogla zavoljeti na prvi pogled, kao stranca koji u sebi nosi nešto meni blisko i poznato.
OdgovoriIzbrišiPrekrasan post! Fotografijama i tekstom dočarala si nam šarm ovog malog grada. Nije ni čudo što i dalje želiš sanjariti o njemu.
OdgovoriIzbrišiLijep pozdrav :))
Obožavam ove tvoje poučne, putopisne postove! Totalno završim mislima na tom mjestu i javi se želja da i sama spakiram kofere i krenem na put! Delft pršti šarmom, moram priznati... Velika pusa, putnice moja! :))
OdgovoriIzbrišiajme, ajme, ajme... kako mi se moglo dogoditi da sam propustila ovaj post??? pa ne mogu vjerovati. a svaki dan sam čekala i provjeravala jesi li štogod napisala (osim zadnjih par dana).
OdgovoriIzbrišihvala ti za prekrasne sličice i tekst, na trenutak si me vratila u taj prekrasan grad gdje je i meni bilo kao da sam kod kuće. zaista ima neku posebnu vibru.
znaš li da ja na zidu dnevne sobe imam Wiew of Delft? ma nije original (uokvirila sam veliki plakat iz Mauritzshuisa) ali me veseli.