Osijek - putopisna crtica "Nasmijanog neba"

Evo nam još jedne male, ali nadahnute putopisne priče. Ovoga puta stiže nam od Željke iz ili sa Nasmijanog neba. Jeste li se već susreli i družili sa njom na njezinom Nasmijanom nebu? Ako niste, nakon što pročitate njezinu putopisnu crticu iz Osijeka,  pogledajte što ona sve radi na stranicama njezina bloga. Ja ću vam reći da je Željka zadivljujuća  majstorica u izradi namještaja od kartona. Namještaj od kartona velik je dizajnerski izazov i sve poželjniji u domovima ekološki savjesnih stanovnika naše planete. Zar nije genijalno kada karton u kojeg su bili upakirani neki veći predmeti gledate ubrzo nakon raspakiravanja istih pretvorenog u ormariće i police? Željka izrađuje i vesele pinate, a i raznorazna edukativna pomagala za jednu školu. Uza sve to, Željka je i mama i zaposlena žena.....tako da njezine čarolije nastaju najčešće u kasnim noćnim satima a nerijetko u izradi predmeta iz Nasmijanog neba sudjeluju i ručice njezine djece.
Željka je pola godine živjela i u Finskoj i posjetila čarobno selo Joulupukkija  i tako potvrdila da on zaista postoji, a živjela je i nekoliko mjeseci u Delftu, za mene najljepšem malom gradiću kojega sam vidjela, i nadam se da ćete na ovim stranicama pročitati i neka Željkina sjećanja na Delft. A sada pustimo Željku da nas povede do Osijeka.
☽ ☼ ☀ ☁☽ ☼ ☀ ☁☽ ☼ ☀ ☁☽ ☼ ☀ ☁☽ ☼ ☀ ☁☽ ☼ ☀ ☁☽ ☼ ☀ ☁☽ ☼ ☀

Hej! Jeste li ikada bili u Osijeku? Hmmmm.....koje glupo pitanje. A možda i nije? Naime ja, moram priznati nikada do sada nisam bila u ovome predivnome gradu. Znam, znam, sram me bilo, ali, ako ste obiteljskim ili nekim drugim vezama orijentirani nekim drugim dijelovima Hrvatske, za otići u neki grad baš morate imati ralog, povod ili namjeru. Tako sam i ja, prije dva tjedna,krenula put Osijeka na stručni seminar, oduševljena što ću konačno upoznati i taj grad. Još ismo ni ušli u grad a ja sam već znala da će mio se svidjeti. Beskrajna ravnica, polja koja se protežu u nedogled, niske kućice poredane jedna do druge...I onda smo ušli u grad, Prvo što sam primijetila bilo je zelenilo, parkovi, breze, lipe...Osijek je zeleni grad. A među tim zelenilom nalaze se nmale obiteljske kućice smještene jedna do druge uz široke ceste po kojima automobili i pješaci prolaze bez guranja i gužvanja.
U centru grada nalazi se slikovite Europska avenija u kojoj su se smjestile prekrasne vile i zgrade iz doba Austro-Ugarske, s prekrasnim fasadama i još ljepšim ogradama i okućnicama, vile iz onog vremena kada su postojali Odbori ZA uljepšavanje grada a ne kao danas kada postoje samo Odbori PROTIV....bilo čega.

Najuže središte grada je priča za sebe. Priča koja se priča već stoljećima. Dobro poznata osiječka konkatedrala sv. Petra i Pavla, prekrasna Kapucinska crkva, crkva sv. Roka. U priči o svakoj od njih uvijek se spominje najveći dobrotvor ovoga grada, Osiječanin biskup Josip Juraj Strossmayer.

U gradu ne možete ne zamijetiti rijeku. Grad sje smješten na desnoj obali Drave i na prvi pogled se vidi da su njih dvoje zaljubljeni jedan u drugoga. Jako.Grad živi na rijeci, za rijeku, preko rijeke i s rijekom. Uz Dravu se, s obje strane proteže prekrasna šetnica.Preko rijeke vozi Kompa, splav koja vas vozi besplatno na drugu stranu do ZOO vrta. U Baranju (na drugoj strani rijeke) možete pješice ili autom ili trčeći. Kako se god odlučili družiti s rijekom, nećete ostati malodušni na njen šarm.

Tvrđa, utvrda koja me na prvu veoma iznenadila. Naime, očekivala sam da će Tvrđa biti nekakva tvrđava na vrh brda ili bar na nekoj uzvisini, a kad odno - utvrda u ravnici. No kada se prođe kroz Tvrđu i dođe na Dravu, sve vam postaje jasno. Pa utvrda je branila grad sa strane rijeke!

Na žalost, Osijek je ranjeni grad. Njegove rane sjoš su veoma vidljive. Iako rane ne zacjeljuju tako brzo i lako, život ide dalje u bolje i šarenije sutra.

Mogla bih ovako još pisati i pričati danima. Grad me naprosto oduševio! No u želji da vam ipak dočaram ono naj, naj....evo još par slika uz kratke crtice o njima.

Šetač - najpoznatiji Osječki kip, kip poznatoga književnika Augusta Cesarca koji je postao i simbol grada. Ovaj lik pomalo se penje i na gradske semafore. Pješačku signalizaciju u centru grada već krasi lik Šetača, i u planu je pokriti sve samafore grada. Fora!  Zar ne? I poznati kip slonića koji ponosno stoji na uglu jedne zgrade u centru grada. Ništa ne simbolizira ali ga Osiječani posebno vole.

Znate li što je ovo? Dvorac. Jedan od mnogig u Osijeku. Ali ovaj je poseban. Zbog njega sam polomila noge i stopala da ga pronađem na drugom kraju grada. A znate li zašto? Zbog njegova imena. Naime, ovo je dvorac Mačkamama koji je dobio ime po grofici koja je u njemu živjela i koja je bila opčinjena mačkama i imala ih je...... mnogo.

 Hotel Waldinger u centru bgrada, nastao od kuće u kojoj je živio majstor za popravak šivaćih mašina i koji je bio dobar. Brz i jeftin. Posao mu je dobro išao pa se kuća širila, rasla....U kavani ovoga hotela, koji izgleda kao jedna prekrasna slasna torta, pije se odlična kava i jedu prefini kolači po vrlo pristupačnim cijenama.

I za kraj još samo dva detalja koja su me pretila cijelo vrijeme moje šetnje gradom. osiječani se baš puno voze biciklima i nigdje do sada nisam vidjela toliko odvjetnika i javnih bilježnika. Interesantno.

A za mog trodnevnog boravka u Osijeku, bila sam i na poludnevnom izletu u Kopački rit i Baranju. Zanima vas?